Je li predsjednik Nixon sakrio dokaz o izvanzemaljskom životu u vremenskoj kapsuli?

Slika putem marka reinstein / Shutterstock



Zahtjev

Predsjednik Richard Nixon sakrio je u Bijeloj kući vremensku kapsulu koja je sadržavala dokaze o vanzemaljskom životu i ljudskom kontaktu s vanzemaljcima.

Ocjena

Ne dokazan Ne dokazan O ovoj ocjeni

Podrijetlo

Članak je vjere među teoretičarima zavjera NLO-a da je svaki predsjednik Sjedinjenih Država od Franklina Roosevelta tajni do strogo tajnih dokaza o postojanju izvanzemaljskog života.

Prema knjizi iz 2015 Predsjednici i NLO-i: Tajna povijest od FDR-a do Obame , gotovo svi oni željeli su izaći u javnost sa znanjem tko je (ili što) odgovoran za viđenje neidentificiranih letećih objekata, ali su ih blokirali obavještajni službenici.





Richard Nixon - koji je, prema autoru knjige Larryju Holcombeu, bio uvjeren da će mu 'ograničena razina otkrivanja NLO-a' osigurati mjesto u povijesti - izuzetno se trudio sačuvati te podatke za potomstvo, ako će se htjeti objaviti noviji izvještaji vjerovao.

A 20. ožujka 2018 članak na blogu usmjerenom na zavjeru YourNewsWire.com sadržavao je citate s telefona intervju s Robertom Merrittom, nekadašnjim policijskim doušnikom i - prema njegovim riječima - prikrivenim domaćim obavještajnim operativcem za Nixonovu administraciju, u kojem kaže da su mu pokazani dokazi o vanzemaljskom životu tijekom sastanka licem u lice s predsjednikom:



... U onom što se čini zapanjujućim novim obratom, Merritt otkriva Lisztu da se tri puta sastao s predsjednikom Nixonom na 'dubokom podzemnom mjestu ispod Bijele kuće. U prvom mu je Nixon pročitao pismo u kojem navodi da SAD štite izvanzemaljsko biće i da su znanstvenici iz Los Alamosa mogli s njim komunicirati i dobiti 'naprednu tehnologiju i znanost'.

Nixon je potom pismo zapečatio u 'vremensku kapsulu' koju je sakrio negdje u Bijeloj kući.

Na drugom sastanku Merritt kaže da mu je Nixon rekao da kopiju pisma (koje je Nixon navodno zalijepio za Merrittov trbuh) preda savjetniku za nacionalnu sigurnost Henryju Kissingeru i da nikome o tome ne govori. Sad, Merritt kaže da je koautor Douglas Caddy obavijestio Nacionalni arhiv da je Nixonova takozvana vremenska kapsula još uvijek u Bijeloj kući i da će on (Caddy) otkriti mjesto ako Nacionalni arhiv pristane pročitati pismo javnosti.

To je više nego malo nerazumno. Slušali smo čitav 75-minutni intervju s Merrittom, koji je vodio samozvani 'Mračni novinar' Daniel Liszt, u nadi da bismo ga mogli bolje razumjeti.

Nismo mogli. Apsurdi i proturječja previše su eklatantni i previše.

Merritt kaže da se posljednji od njegova tri individualna sastanka s Richardom Nixonom dogodio u srpnju 1972., netom nakon što su izbile vijesti o provali u Watergate. Pronašao je Nixona u suzama, strahujući za opstanak njegova predsjedništva. Ali to nije bio razlog zbog kojeg ga je Nixon tamo pitao. Želio je razgovarati o vanzemaljcima. Ovo je iz djelomičnog prijepis intervjua koji je pružio EarthFiles.com:

MERRITT: Imao je ovo pismo. Izvukao ga je i pročitao mi ovaj jedan papir. A onda je to pismo stavio u omotnicu manile, a na sredinu stavio zlatni pečat, a zatim preko toga stavio komad trake i na prednjoj strani je rukom napisano: 'Henryju Kissingeru'. Tražio je da se to dostavlja ručno ili poštom, što je najbolje ili najsigurnije učiniti.

LISZT: Ovo je pismo bilo vrlo važno. Možete li mi opisati pismo?

MERRITT: Bile su to dvije crvene linije. Izgledali su poput znanstvene formule sa slovima, brojevima i drugim znanstvenim simbolima koji će se koristiti, poput kemijskih simbola. Rekao je, 'Posjedujemo znanje i imamo svoju zaštitu', i rekao je, 'subjekti s planeta X.' Pitao sam ga jedno pitanje i čini mi se da mu se nije svidjelo ono što sam ga pitao, ali rekao sam: 'Jesu li to stvari u Meksiku ili Području 51?' Činilo se da ga vrijeđa činjenica da sam možda to znala.

LISZT: U redu, sada na ovom posljednjem sastanku s Nixonom, čita vam ovo pismo, pokazuje vam ovu formulu i sada spominje vanzemaljca kojeg oni imaju u zaštiti i pomalo ga živcira što ste spomenuli da je biće u pritvoru ili biti zadržan.

MERRITT: Da. Riječ koju je upotrijebio bila je 'zaštićena', a ne 'zarobljena', a ne 'u zatočeništvu'. Nije upotrijebio nijednu riječ koja bi značila protiv volje. I vi kao i ja znate da, da imamo takvo biće, da, bilo bi u zatočeništvu. Mislim da ne bismo dopustili da prođe ulicom.

LISZT: Rekli ste da je spomenuo da su znanstvenici u Los Alamosu naučili komunicirati s tim bićem. Što je rekao o tome?

MERRITT: Da smo stekli vrlo veliku količinu znanja, vrlo moćnog da bismo to znanje posjedovali i mogli iz njega učiti, bila bi najmoćnija država ili vlada na cijelom svijetu i mogli bismo vladati svijetom.

Merritt bi htio da vjerujemo da je prije gotovo pola stoljeća Nixon imao potresne dokaze da je američka vlada posjedovala napredno znanstveno znanje prikupljeno od izvanzemaljaca (znanje koje je stvorilo televizijsku emisiju Zvjezdane staze izgledati 'zastarjelo', navodno je rekao predsjednik), a ono što je odabrao učiniti je sakriti u vremenskoj kapsuli o kojoj Nixon više nikada nije govorio.

Štoviše, Nixon je ovo otkriće navodno podijelio sa samo još dvoje ljudi: Merrittom, sjenovitim prljavim trikovima kojega je predsjednik jedva poznavao, i njegovim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Henryem Kissingerom, koji sam nikada o tome nije govorio.

Nixon je rekao da bilo koja nacija koja posjeduje ovo napredno znanje može 'vladati svijetom'. Što je s tim postalo? Što je sa vanzemaljcima? Što je postalo s njihovim navodnim matičnim planetom, ' Planet X '(Što se, astronomski govoreći, odnosi na hipotetički, koji tek treba otkriti planeta izvan orbite Plutona)? Što je s omotnicom manile zalijepljeno za Merrittov želudac?

Zapravo, znamo što je s posljednjim bilo. Prema Merrittu, stavio ga je u poštanski sandučić. (Toliko o Nixonovoj špijunskoj ljepljivoj traci.) Ostalo je misterij zamotan u enigmu unutar lošeg romana o znanstvenoj fantastici.

Merritt je, bez sumnje, živopisna figura, a teorijama zavjere nisu nepoznate. Njegova prethodna tvrdnja o slavi bila je knjiga napisana 2010. godine zajedno s Douglasom Caddyjem, odvjetnikom koji je nakratko zastupao provalnike Watergatea 1972. godine, što je naplaćeno kao 'izlaganje' skandala Watergate. Merritt tvrdi da Nixon nije bio nevin sudionik u provali i zataškavanju. Umjesto toga, navodno su ga 'postavili' zavjerenici unutar Pentagona i obavještajne agencije koje su smišljale skandal kako bi srušile predsjednika. Povijesni podaci govore suprotno.

Što se tiče navodnog interesa i znanja o vanzemaljskom životu Richarda Nixona, osim citata koje nisu izvori citirali NLO entuzijasti i sumnjivi tabloid supermarketa priča objavljen 1983., malo je dokaza da je o tome uopće puno razmišljao.

Spomenuta priča, koja je tekla neslavno nepouzdano National Enquirer u tekstu Beverly Gleason (bivša supruga televizijskog komičara Jackie Gleason), opisuje incident koji se navodno dogodio deset godina prije:

Svemirski vanzemaljci postoje! Pitajte Jackie Gleason - on ih je zapravo vidio.

Nikada neću zaboraviti noć 1973. godine kada se moj slavni suprug vratio kući, srušio se u naslonjač bijelih lica i prosuo mi nevjerojatnu priču.

Kasnio je. Bilo je to oko 23:30. i bila bih zabrinuta. Čim sam čuo kako se njegov ključ okreće u bravi našeg doma na golf terenu u Inveraryju, država Fla, skočio sam na noge i pitao: 'Gdje si bio?'

Njegov me odgovor zapanjio:

“Bio sam u zrakoplovnoj bazi Homestead - i vidio sam tijela nekih vanzemaljaca iz svemira.

„To je strogo tajno. Samo nekoliko ljudi zna. Ali predsjednik je uredio da me tamo otprate i vidim ih. '

[…]

“A tu su bili i vanzemaljci, koji su ležali na četiri zasebna stola.

“Bili su sitni - visoki samo oko dva metra - s malim ćelavim glavama i nerazmjerno velikim godinama.

'Morali su biti mrtvi neko vrijeme jer su bili balzamirani.'

Gleasonova je priča doista bila nevjerojatna - iako ne previše nevjerojatna da bi se objavila u časopisu National Enquirer , čije su stranice često bile ispunjene neobičnim izvješćima o nadnaravnim pojavama. Malo je razloga za vjerovanje da je to nešto drugo osim visoke priče.

Unos u dnevniku Richarda Nixona dnevnik potvrđuje da je bio s Jackiejem Gleasonom na golf turniru slavnih u Lauderhillu na Floridi 19. veljače 1973. Međutim, predsjednikov gust raspored nije ostavio prostora za bočni izlet na razgledanje stranih leševa. U 12.10 sati. helikopterom je dostavljen u Inverrary Golf and Country Club, gdje ga je dočekala Jackie Gleason. Nakon što se automobilom do golf automobila odvezao do osamnaestog zelenila, Gleason je predsjednika upoznao s okupljenim gostima s kojima je razgovarao oko 10 minuta. Do 12:30 Nixon se vratio na heliodrom i krenuo prema svom kompleksu Key Biscayne. Nismo pronašli druge zapise o susretu Nixona i Gleason-a 1973. godine.

Činjenica je da je, prema Nixonovom povjereniku Franku Gannonu, koji je proveo mnogo sati intervjuirajući ga i uređujući njegove memoare krajem kasnih 1970-ih i početkom 80-ih, bivši predsjednik uvjeren uopće ne zanimaju NLO-i ili vanzemaljski život:

U jednom trenutku tijekom našeg truda u San Clementeu, pitao sam RN vjeruje li on u NLO i ima li išta u cijelom poslu oko područja Roswell 51. Podignuo je obrve i zakolutao očima, a ja sam prešao na sljedeću temu.

U šifri E.T. priča o vremenskoj kapsuli, koscenarist Roberta Merritta Douglas Caddy napisao je u veljači 2018 misivno Nacionalnoj upravi za arhiv i evidenciju nudeći otkrivanje mjesta Nixonovog tajnog pisma pod uvjetom da se njegov sadržaj - 'ako se dokument otkrije' - javno objavi. Još se nije prihvatio te ponude.